"Nema veće nesreće od vezanosti.
Nema veće sreće od odvojenosti."
SacinandanaSwami.net
Online Shop

Inspirativni tekstovi

Vidim Te na nebu!

Napisao Sacinandana Swami

Vjerovao bih samo u Boga koji zna plesati.“ – Nietzsche, “Tako je govorio Zaratustra”

Prije nekoliko sam dana išao u dugu šetnju s vrlo dragim prijateljem. Bili smo toliko zaokupljeni razgovorom da smo zaboravili na vrijeme. Odjednom smo se zatekli okruženi mrklim mrakom.

Nedavna je oluja otkinula grane s mnogih ostarjelih stabala i iskorijenila brojna druga stabla, i tako nam ostavila zloslutan put povratka kući. Nasreću, moje je prijatelj imao mobilni telefon sa svjetlom, i tako smo pogledom strogo pratili neravan put pred sobom. Kada smo napokon izišli iz guste šume, obojica smo spontano zastali, kao na zapovijed.

„Ah… pogledaj samo!” bilo je sve što smo mogli izustiti.

Ostali smo zatečeni predivnim noćnim nebom i njegovim dobro znanim konstelacijama, kao što su Orion, Ursa Major, Libra… brojne su se zvjezdane formacije pružale u svim pravcima.

Kada smo obojica podigli pogled, bio sam prenesen u prošlost. Kao dječak sam se jedne noći poput ove iskrao kroz prozor spavaće sobe. Lutao sam našim vrtom te sam se popeo na staro stablo jabuke kako bih gore razmišljao o svijetu:

„Postoji li život na drugim planetima? Neki dječak u drugoj galaksiji koji promatra “moj” planet i pita se gleda li u njegovom pravcu netko poput njega.” I najvažnije, „Tko se nalazi iza svega toga? Ili Bog ne postoji?”

„U svakom slučaju,” razmišljao sam na svome stablu jabuke, „mora postojati netko tko je stvorio sve ove zvijezde… ali kakav je On?”

U to je vrijeme moja obitelj živjela u prostranoj vili na malome otoku, na kojemu su se nalazili osebujan željeznički kolodvor i udoban restoran. Nekoliko bi puta tijekom dana na stanici stao starinski crveni vlak. Moj je otac služio kao uvaženi direktor ovoga šarmantnog pogona, a mene su prihvaćali kao jednog od njegova tri jednako uvažena sina. U to je vrijeme sve bilo jako malo, uključujući i moj pogled na svijet. Ali velike su misli o nedokučivom prostranstvu zbunjivale moj mali um svaki put kada bih pogledao u noćno nebo.

„Mnoge su se civilizacije pojavile i nestale,” mislio sam, „mnogo je ljudi rođeno i mnogo ih je umrlo – ostavljajući za sobom tek izblijedjele tragove. No jedan je svjedok uvijek prisutan, zauvijek. Je li Mu stalo do mene – nekoga tko je jako sitan i beznačajan?

Dok sam stajao pod nebom ukrašenim zvijezdama, preplavio me osjećaj zahvalnosti na mnogim otkrićima tijekom moga duhovnog putovanja, počevši s početničkim mislima na onome starom stablu jabuke prije više od pola stoljeća.

Sada, ne samo da sam sa sigurnošću znao da uistinu postoji “netko tamo gore”, već se s veseljem prisjećam kako je taj netko uzvratio mnogo puta na moje skromne pokušaje da se uključim u Njegovu službu. Također mi je cijeloga života ljubazno darivao Svoju moćnu zaštitu. Uvijek je bio u blizini, spašavajući me od nevolje – na čudnovate načine!

Moja nejasna vizija Boga razvila se od starca u raju do vječnog mladića koji je prepun ljubavi i ushićenja! Bog je “rasa” – utjelovljenje privrženosti, uvijek svježih iskustava i transcendentalnih draži. Jedno od Njegovih imena jest Krišna, što znači “Onaj koji je sveprivlačan.” A kada se pokušamo s Njime povezati i ostvariti čist duhovan odnos, čini se da je na to oduvijek čekao…

Uvijek se nasmiješim kada čujem Nietzscheove poznate riječi, “Vjerovao bih samo u Boga koji zna plesati.” Kao što je poznato, Krišna iznimno često pleše! Kao posljedica toga, sve u postojanju se pokreće. Nietzsche je dao ovu izjavu kao protest protiv Boga koji je ograničen, a poznato je da Krišna uvijek iznova iskače iz tih ograničenih predodžbi koje mi ljudi imamo o Njemu.

Također sam se prisjetio jedne pjesme – koja se čini da oslikava moja unutarnja istraživanja u prošlosti i sada:

Sanjamo o putovanjima svemirskim prostranstvom:
No nije li sve prostranstvo unutar nas?
Ne poznajemo dubinu našeg duha
Svi tajni putevi vode prema unutra.
U nama – nigdje drugdje – leži vječnost
Sa svim svojim svjetovima – prošlim i budućim.

(Novalis, Blütenstaub, 1798.)

Pod tim sam noćnim nebom također bio dirnut osjećajima zahvalnosti na tome što sam učenik Njegova čistog bhakte. Moja je potraga u jednu ruku završena, dok je u drugu ruku tek započela, jer je moj Gospodin uvijek svjež i nepredvidljiv – nikada ustajao i predvidljiv.

Te je večeri bio potreban samo trenutak promatranja noćnog neba da bi se dodirnula Njegova beskrajna divota.

All content copyright (c) by SacinandanaSwami.com
Follow Sacinandana Swami on Follow Sacinandana Swami on Facebook Follow Sacinandana Swami on Twitter