Dnevnik jednog hodočasnika 2016. – Pokušavam se povezati s Tobom, Krišna!

Napisao Sacinandana Swami

Kako bi muha opisala svoje iskustvo nakon što je odjednom bačena u ocean nektara – nektara koji daje život?

Kada sam stigao u Vrindavanu, imao sam isto iskustvo i slično sam ostao bez riječi. Kakvo je samo zadovoljstvo uroniti u predivnu devocijsku atmosferu s mnogim iskrenim bhaktama koji su živote posvetili Gospodinu. Dok sam gledao zapanjujuću ljepotu krajolika, krajolika koji vibrira krsna-premom, osjećao sam kako mi srce postaje mekše. Međutim, ono što je bilo najslađe bili su mnogobrojni znakovi od Radhe i Krišne, kojima Oni svim hodočasnicima ukazuju baš na ono što trebaju znati da bi napredovali u životu.

„Vrindavana se čini odlučna u tome da ti ispred očiju drži zrcalo – koje ti pokazuje ono što trebaš znati”, rekao je jedan moj prijatelj koji već neko vrijeme živi ovdje.

No u Vrindavani ne osjećamo samo da Krišna postoji, već i to da je spreman brinuti se za Svoje bhakte. Često se čini kao da se Krišna pojavljuje iza zavjese koja Ga skriva od našega pogleda. Čak ako Ga ne možemo jasno vidjeti – nasmiješeno lice i sve ostalo – uvijek možemo primijetiti Njegove ruke kako se kreću na način da ono nemoguće učine mogućim, tako da se u čudu pitamo: ‘Koji još dokaz želim da sam stigao u Gospodinovo kraljevstvo?’

U izvacima iz dnevnika koji će uslijediti, želio bih s vama podijeliti nekoliko svojih dojmova iz Vrindavane...