Napisao Sacinandana Swami
Kada sam izišao iz kuće svoga brata po Bogu u 8 sati navečer – pokazao mi je malo stablo u dvorištu, na čijoj se grani smjestila predivna ptičica. „Dolazi ovamo svake večeri i spava na svojoj grani. Odleti tek ujutro. Možeš joj prići, neće se preplašiti.”
Našavši se oči u oči s ptičicom – vidio sam nekoga tko je pronašao savršeno utočište, i riješio se svih tjeskoba. To znači živjeti u Vrindavani, pomislio sam – uzeti puno utočište i prepustiti se Gospodinovoj nježnoj zaštiti, baš kao što je to izrazio Bhaktivinoda Thakura:
„Najzad sam shvatio, O Gospodine, da Tvoja lotosolika stopala u potpunosti oslobađaju od jadikovanja, te podaruju neustrašivost i besmrtnost… Tvoj sam vječni sluga; konačno sam to spoznao. Teret brige za mene sada je na Tebi.” (Saranagati – Vjera u Krišninu zaštitu)