Dnevnik jednog hodočasnika 2016. - Ne boj se predaje, On će se pobrinuti

Napisao Sacinandana Swami

Već dugo hodamo kroz pjeskovite poljske putove Vraja-mandale – veselo pjevajući Sveto Ime. Nevjerojatni krajolici, doline vremešnih isprepletenih stabala kadambe, jezerca, paunovi, kukavice, plave antilope, drevni hramovi, zanimljive priče o Krišni… Sve donosi blaženstvo – osim gladi koja se povećava sa svakim “blaženim” kilometrom.

Glad na kraju postaje toliko snažna da mogu čuti kako mi želudac zavija. Baš kada sam htio prestati pjevati i potražiti nešto za jelo, jedan se seljanin pojavio ispred nas i poniznim nas gestama zamolio da uđemo u njegov dom. Naš je kirtan dobio novi val nadahnuća, i uskoro je nekoliko njihovih žena plesalo s nama u unutarnjem dvorištu kuće.

U pozadini su dvije žene zapalile vatru na drva i počele pripremati Vraja-rotije (vrlo ukusan plosnati kruh koji se peče na otvorenoj vatri).

Ovo je zemlja koja ostvaruje sve želje – shvatio sam. Možda je jedno od stabala koje ispunjavaju želje ispod kojega sam prošao čulo moju molitvu. Moram pripaziti da imam samo ispravne želje.

“‘Svojim bhaktama rado dajem ono što im treba’ – baš poput obiteljskog čovjeka koji donosi hranu onima koji o njemu ovise.”

(Srila Visvanatha Cakravarti Thakura u svome komentaru na poznati stih iz 9. poglavlja Gite.)