"Ponekad se svakome od nas sve
doima isprazno, osim žudnje naše duše
za pronalaskom vlastita istinskog puta."
SacinandanaSwami.net
Online Shop

Dnevnici Sacinandane Swamija

Kartik u Jagannatha Puriju (Listopad, 2009.)

1. dan

Sada su 22 sata. U daljini se vidi impresivna kupola Sri Mandira, hrama Gospodara univerzuma. Prisjećam se: „Dhama je mjesto gdje osoba može u trenu doći u dodir sa Svevišnjim Gospodinom“ (Srimad Bhagavatam 4.9.42, smisao).

„Kako ću to postići?“, pitam se.

Sljedeće čega se sjećam jest kako sjedim ispred punog tanjura maha-prasadama Gospodina Jagannathe.

U Vrindavana dhami posebna milost Gospodina dostupna je kroz prašinu koju su dodirnula Njegova bosa lotosolika stopala. A u Jagannatha Puri dhami kroz ukusan maha-prasadam Gospodina Jagannathe.

Uspjelo je—moje budalasto srce se opušta…

2. dan

Danas počinje kartik. Tijekom popodneva Madhavanada i Satyadeva vode me kako bih se obratio skupini japanskih bhakta i kako bismo proslavili početak Damodara vrate. Pjevati taj kirtan bilo je sjajno!

Na putu primamo vijest da je jedna bhaktina iz te skupine crnim kajalom obojila tijelo. Kada su je stražari, koji su nosili palice, upitali odakle je, odgovorila je: „Assam me.“ (Ja sam iz Assama).

Gospodin Jagannatha prekrio je njihovu inteligenciju i ispunio joj želju da dobije Njegov darsan.

3. dan

Sjedim ispred bhajan kutira Tinkari Babe, sveca koji je prije pedeset godina svakodnevno mantrao 192 kruga maha-mantre. Čini se kako je drvo ispod kojega sjedim isto ono drvo koje je ´zapisalo´ transcendentalnu zvučnu vibraciju ove siddha puruse (savršenog bića). Osjećam se opunomoćeno u svome mantranju, dok u umu imam sliku Vrindavane i sjećanje na njezine lile.

Blagoslovima sadhua čak i slijepac može vidjeti zvijezde na noćnom nebu. Ja sam zasigurno crni mrav na crnome kamenu u noći bez mjeseca, no Srila Prabhupada me pronašao, oživio me zrakom svoje milosti i dopustio mi da hodam sjajnim putem svjesnosti Krišne. Što će još zadesiti ovoga sretnog mrava?


 

4. dan

Iznimno je vlažno i vruće...

Prva polovica noći toliko je vruća da se budim i osjećam se kao da ležim u kadi znoja. I jastuk mi je posve mokar. Vrijeme je za učenje snošljivosti – snošljivosti drveta.

Danas mi je jedan bhakta iz Assama rekao kako ga je netom po dolasku u Puri usred noći probudila mačka koja je zavijala. Uzrujan jer mu je prekinula odmor, ustao je kako bi je otjerao no, nažalost, udario je mačku tako nezgodno da je uginula.

Od toga događaja smatra kako nikada ne bi trebao koriti ili kažnjavati bilo koga nižega od sebe. Sada je vođa velikog asrama u Puriju i vjeruje kako mu je Gospodin Jagannatha uredio ovu pouku. Uvijek se podsjeti: „Podnosi tuđe pogreške; nemoj im se suprotstavljati.“

Snaga podnošenja tuđih pogrešaka i svih drugih problema dolazi iz bhajana.
 

5. dan

Obrati mi se, moj Gospodine!

U sljedećim navodima predstavit ću vam strašnu sumnju koja mi se povremeno pojavljuje u umu tijekom mojih godišnjih japa retreata. Da vidimo kako ću se s njome nositi ovoga puta! Pokušat ću razriješiti tu bolnu sumnju jednom zauvijek. Nadam se. Moram je nekako otjerati. Dobrodošli u moju borbu.

Prekjučer je došla u punoj snazi – prijeteća, dovodeći u pitanje sve što činim – moja stara sumnja koja me prati tijekom mnogih života. Predstavljam je:

Što ako si sve to umišljaš?
Je li moguće da je tvoj Krišna samo proizvod tvoje mašte?
Zar nisi poput čovjeka u pustinji koji neprestano zaziva pomoć, no na kraju umire od žeđi?
Je li ti Krišna ikada odgovorio? Ako postoji, zašto ti se ne obrati?

6. dan

Sjedim u vrtu Tote Gopinathe posve sam. Ipak, negdje iza drveća osjećam prisutnost ´moje´ sumnje. Još me čekaju teški krugovi jape na ovoj podnevnoj vrućini. Hare Krišna. Čak i psi i komarci probavljaju hranu i spavaju u ovo doba! Čuje li Gospodin moj poziv? To je pitanje.

Odjednom mi, poput osvježavajućeg povjetarca, dolazi spoznaja: Gospodin čuje bhaktu koji se moli i predaje Mu se u isto vrijeme. Samo se predaj mantranju. Čini to kao službu!

Poput Gadadhare Pandite, koji je usprkos teretu godina želio služiti Svoga Gopinathu. Gopinatha je čuo Njegovu želju i samo je sjedio kako bi i dalje primao cvjetne vijence od Gadadhare.

Potrebno je mantrati i predati se. Ljubav je temelj za komunikaciju s božanskim.
Kada mantrate, ne činite to za vaša vlastita ´duhovna zadovoljstva´. Samo se predajte Njemu. Predajte čak i razloge zbog kojih ste krenuli na duhovno putovanje.
Ova mi misao daje novu snagu dok me moja sumnja gleda u nevjerici.

7. dan

Bojno polje na kojemu sam se borio sa svojom sumnjom ovoga poslijepodneva premjestilo se na bhajan kutir Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure, na pješčane dine Chataka parvate. Prije devet godina ovdje sam, okružen majmunima, provodio svoju kartika vratu. Na drvo s moje lijeve strane odjednom slijeće sokol s ogromnim mišem koji mrtav visi iz njegovih kandži.

Prisjećam se često citiranog stiha Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija: „O, Gospodine moj, toliko si milostiv prema Svojim bhaktma da se očituješ u posebnom vječnom obliku transcendencije na kojega uvijek misle“ (Srimad Bhagavatam, 3.9.11).

Da, to je dobra poanta: upoznaj onoga koga zazivaš! Uvijek budi usredotočen na Njega. Nijedan muškarac ne zaljubljuje se u apstraktni koncept žene, već se uvijek usredotoči na određenu osobu.

Bog je opširna tema opisana na tisuće načina. Kako biste uspostavili kontakt, morate se usredotočiti na jedan oblik Gospodina prema kojemu osjećate najveću privlačnost. Inače se neće oglasiti, jer neće prepoznati tko Ga je zvao, kao u slučaju Svetog Atrija. [1].

8. dan

Danas sjedim na obali oceana u Puriju i mantram dok valovi udaraju o plažu. Osluškujem govor velikih, smeđih valova.

Odjednom, kada sam to najmanje očekivao, u srcu osjetim nježnost i ljubavi za Krišnu. Obratio se jezikom osjećaja: bhakti, izravno iskustvo i odvojenost od materije darovi su koje Krišna polaže izravno u srce osobe koja mantra. Jedan dar govori više od tisuću riječi.

Ti milostivi darovi također se mogu primijetiti kao odgovor Gospodina – sigurni znakovi da je čuo Svoga bhaktu. Baš poput valova, ove tri spoznaje dokaz su da se ocean, poput Krišninog srca, kreće prema nama u valovima milosti.
 

9. dan

Jednom su Srila Prabhupadu upitali hoće li se Gospodin uopće obratiti bhaktama u ovome svijetu. Odgovorio je potvrdno, ali i dodao: „Obratit će se samo iskrenim bhaktama. Neće odgovarati na budalaštine.“ Kako bi osnažio ovu poantu citirao je: „ tesam satata yuktanam (BG 10.10): Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem razumijevanje zahvaljujući kojemu mogu doći k Meni.“

No kada sam svojoj sumnji predstavio ovu poantu, postala je još agresivnija. (Možda joj je ponestajalo streljiva i trebala je pribjeći lažnom pokazivanju agresije.)

„Je li ti se Krišna već obratio? Bez lažnih nada, molim“, upitala je.

Dobro da je moj japa retreat ovdje u Puriju već u poodmakloj fazi. Nakon mojih početnih borbi mogao sam govoriti iz svog skromnog iskustva stečenog posljednjih dana i također se osvrnuti na iskustva bhakta. Stoga sam smjelo odgovorio.

„Ako govoriš Gospodinu – ako Mu se obratiš kroz japu—On će ti odgovoriti. No moraš pozorno slušati srcem. Obratit će ti se dok pjevaš Sveta Imena. Ovo su stvari koje se mogu dogoditi dok mantrate, ono što nazivamo božanskom spoznajom.

1.Um će vam odjednom postati privučen Krišnom i razvit će neodoljiv ukus.
2. Odjednom ćete uživati u Krišninoj slatkoći ili u stvarima i osobama povezanima s Njime.
3. Kao posljedica vaših molitvi tijekom mantranja u umu će vam se pojaviti jasna slika službi i oblika obožavanja.
4. Razvit ćete postojanost u vašoj duhovnoj praksi i u svjesnosti Krišne.
5. Tijekom dana sjećat ćete se Radhe i Krišne i Njihovih očaravajućih zabava.
6. Primijetit ćete pozitivne promjene u svojoj naravi, kao i napredak u duhovnome životu.
7. Probudit ćete u sebi svoj vječni odnos s Radhom i Krišnom i dobiti jasnu sliku o svojoj službi u Njihovu svijetu.

Ovo nisu isprazna obećanja, već činjenice koje su iskusili mnogi bhakte koji su svoje mantranje Svetih Imena shvatili vrlo ozbiljno i koji su se pripremili kako bi uložili svoje vrijeme i energiju u ovu najvažniju duhovnu praksu.“

I da, Krišna se također obraća izravno.

Dok sam se obraćao svom sumnjičavom umu, primijetio sam iznenađujuću pojavu: um je postao zadovoljan, sumnja je bila raspršena.

Bilo je tako lijepo vidjeti kako je moj um doista htio vjerovati. Nerado je bio zaražen sumnjama.

Možda se moja sumnja vrati kada ću biti u manje povoljnim okolnostima na Zapadu. Stoga, neka sada bolje mantram, rado vršeći žrtve koje su, čini se, potrebne kako bi se probio materijalni sloj. Sljedeći put govorit ću izravno iz vlastite spoznaje – nadam se. Ili neću biti ´doma´ kako me sumnja ne bi pronašla.

10. dan

„Ovo ne može biti istina!“, čujem kako Kisori uzvikuje. Vrijeme je prije doručka i svi potrčimo u kuhinju.

Kisori nam pokazuje pozorno zatvorenu plastičnu kutiju. „Mravi su pronašli maha-prasadu Gospodina Jagannathe! Mogu se svugdje uvući!“ Odmahne glavom u nevjerici.

Ovi mravi u Puriju svjetski su poznati po svojoj sposobnosti da primijete i pojedu hranu. Ima ih čak i u Caitanya Caritamrti. Hrana je sigurna jedino kada je okružena vodom (uzmite tali, napunite ga vodom i stavite malu šalicu s hranom u sredinu ili uzmite stol i stavite sve četiri noge stola u posude s vodom, a hranu stavite na stol).

Gorljiva želja mrava za hranom, osobito slatkišima, pomaže im prevladati sve prepreke. Penju se po zidovima kako bi dosegli police s kojih vise konopci s vrećama hrane i nekako se spuste niz te konopce. Obijaju sefove, penju se na planine i skaču s drveća – jednog će dana zasigurno naučiti različite stilove plivanja ili kako izgraditi brodove! Gorljiva je želja najbolji učitelj.

Njihova gorljiva želja sjajan je primjer za duhovni život. Ako običan mrav ima gorljivu želju za nekoliko zrna šećera, koliko bi naša želja za Krišnom trebala biti snažna? Takva gorljiva želja može se dostići proučavanjem ponašanja velikih bhakta ili boravljenjem u svetoj dhami koja je ispunjena vibracijama Sri Caitanye i Njegovih pratioca. U Puriju se to osjeća u zraku. Pozorno slušajte i još uvijek ćete moći čuti kako Sri Caitanya zaziva Krišnu: „Gdje si, Krišna? Gdje si, sviraču flaute?“

Samo će ta gorljiva želja premostiti jaz između nas i Boga. Samo će ta gorljiva želja potaknuti Gospodina da nam se obrati.

11. dan

Čuda ljubavi, 1. dio

„Ovo je toliko milostivo, možeš li to namirisati?“

Bhurijana Prabhu i ja zaustavili smo se na ulici. Na našoj lijevoj strani nalazi se prostrano polje za otpad, na našoj desnoj strani krava urinira i izbacuje stolicu i baš u tom trenutku pored nas prođe Indijac, pušeći. Udahnemo zrak koji nas okružuje kao što oni koji umiru od kolere piju vodu Gange.

Smijemo se, osmjehujemo, grlimo… (ovaj čovjek vjerojatno misli da smo mentalno neuravnoteženi). No opet je prisutan, vrlo izrazit i silno snažan: jako sladak i težak miris gotovo nalik aromi najukusnijeg meda. U njemu osjetimo nježan miris različitog cvijeća. Je li moguće da je božansko biće upravo posjetilo Puri kako bi imalo darsan Gospodina Jagannathe, noseći sa sobom predmete za obožavanje, a među njima i rajsko cvijeće? Ondje stojimo očarani i zaboravljamo da se nalazimo na ulici. Kasnije, na putu prema Toti Gopinathi, osjećamo još jedan natprirodan miris koji je više nalik cvijetu jasmina. Poput opijenih leptira, obojica lebdimo u tom mirisu, no ubrzo dolazimo k sebi. Ovo je namijenjeno Krišninom zadovoljstvu, nemojmo pokvariti ponudu!

Do sada sam udisao ove rajske mirise samo oko Giriraje; no zakoni dhame jednaki su u svim dhamama.

Mnogi uzvišeni posjetitelji dolaze ovamo i Krišna im se razotkriva – ovdje više nego igdje drugdje, razmjerno njihovu predavanju.

Srila Prabhupada je komentirao: „Dhama je mjesto gdje je lako stupiti u dodir s Krišnom.“

U Caitanya Caritamriti čujemo kako je Sri Caitanya imao viziju Krišne. Nakon što je Gospodin nestao, Njegov se miris zadržao u zraku i Gospodin Caitanya ga je lovio. Bhakte kažu da Krišna ima jedan problem: ne može potpuno nestati. Ostaje Njegov miris....

Svakako ga u Puriju možemo osjetiti u maha-prasadi i ponekad možda u zraku.

12. dan

Č uda ljubavi, 2. dio

Dok sam mantrao svoje krugove na pješčanoj dini ispred bhajan kutira Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija, priroda je nakon nekog vremena zadobila dovoljno povjerenja, i prestala je od mene skrivati svoju djecu. Ubrzo smo se i oni i ja osjećali posve opušteno, što se često događa u svetoj dhami kada životinje vide i čuju osobu dok mantra. Čini se kao da prepoznaju i cijene duhovne aktivnosti. Mungos je bio u ophodnji kako bi otjerao zmije. Žabe su povremeno poskakivale do mojih koljena. Mali majmuni bili su bučni i zaposleni s tisuću i jednom stvari u svome obiteljskom životu. Sokoli, kukavice, orlovi i vrane slijetali su i započinjali svoja putovanja, pjevali, gukali, mantrali i graktali. Svi su bili smireni i ohrabrivali su me pogledom: „Dobro je da mantraš.“ A leptiri su plesali u zrakama sunca. Odjednom sam ugledao crno lice kako me promatra netremice, a zatim srebrno-bijelo krzno kako se miče iza grma. Koliko sam se iznenadio kada je stao ispred mene, viši od čovjeka, majmun koji pripada vrsti koju ovdje nazivaju Hanuman! Tada se okrenuo i naredio još sedmorici ili osmorici drugih velikih majmuna s izrazito dugim repovima da krenu dalje. Ali vidio sam ga opet.

Nakon još jednog sata usredotočenog mantranja otvorio sam oči i vidio tog veličanstvenog vođu majmuna pored sebe kako se naslanja na bhajan kutir i sluša moje mantranje. Ovoga sam puta zastao i pogledao ravno u njegove oči. Bio je miran i neuznemiren i uzvratio mi je pogled. Spontano sam pomislio: „Ti nisi majmun.“ I gotovo telepatski kao da mi je odgovorio: „A ti nisi čovjek. Svi smo mi sluge Gospodina Jagannathe: bilo u životinjskom, bilo u ljudskom obliku.“ Zatim je ustao i skočio nekih šest metara prema velikom stablu i nestao.

Dok sam boravio na Radha-kundi,vidio sam kravu koja pohađa jutarnji aratik, kornjaču koja bi redovito dopuzala u hram na doručak i psa koji je pjevao (ili zavijao) večernji aratik. Svi su oni sluge Božanskoga Para, skladno povezani kroz svoju službu.

“Obožavam travu Vrindavane, njezine puzavice, insekte, crve, krave, bikove, paunove i sve ostale. Čak ni Brahma ni Uddhava nisu toliko sretni – te stoga uvijek teže svojim položajima. Vrlo su dragi Mukundi jer sudjeluju u Njegovim zabavama“ (Vraja Vilasa Stava).

Dok ovo pišem, jedna prekrasna šarena buba kreće se preko stranice zajedno s mojom olovkom, kao da i ona želi izreći poruku: raj na Zemlji moguć je u službi za Gospodina.

13. dan

Čuda ljubavi, 3.dio: Gospodinov odgovor na molitvu

Danas sam mantrao u Tota Gopinatha hramu; ispred mene nalazila se biljka Tulasi, a nekih deset metara ili nekoliko života dalje nalazilo se prekrasno božanstvo Gopinathe. Čak i u takvom božanskom okružju moje se mantranje doimalo mehaničkim, bez osjećaja. Odjednom sam iza sebe čuo glas:

„Mantranje božanskih imena ne može se vršiti iz uma ili tijela. Mora se vršiti s razine bhakti, koja prebiva u srcu – ako ti je dana. Ne traži bhakti u svojoj glavi – zaviri u svoje srce.“

Okrenuo sam se i ugledao sannyasija iz Bengala koji drži predavanje bengalskim hodočasnicima. On je mršavi starac, ponizan i učen. Nasmiješio se i rekao: „Učinilo mi se da to moraš čuti. Zašto se ne pomoliš Gopinathi za dar Svetog Imena s ljubavlju?“

Dobra zamisao... Ovo je moja molitva za malo života u mome srcu:

„Koji god život dosegao zbog svojih prošlih svjetovnih aktivnosti, molim se da mogu pjevati i mantrati Tvoja sveta imena, život za životom. To je moja jedina istinska želja, o Gospodine, i predajem je do Tvojih lotosolikih stopala, da mi se nemotivirana predanost Tebi može uvijek probuditi u srcu baš kao mnoge vezanosti koje sada posjedujem za svjetovne aktivnosti. Molim se da razvijem sličnu razinu privrženosti Tvojim lotosolikim stopalima. Molim se da moja Ljubav prema Tebi ostane neuznemirena i u sreći, i u nesreći, i da iz dana u dan raste kroz moć i utjecaj Svetog Imena.“

Odgovor na ovu molitvu stigao je brže nego što sam mislio, i to iz posve neočekivanog izvora. Pujari Gospodina Jagannathe došao je večeras u gostinjsku kuću i ponudio mi rijetku svilenkastu tkaninu s utkanim dragocjenim stihovima Gita Govinde. Gospodin svake večeri nosi te zadivljujuće stihove na Svome tijelu. Ti stihovi iskazuju najuzvišeniju ljubav između Gospodina i Njegovih najbliskijih bhakta. On ne može poći na počinak bez njih. Sada tu tkaninu mogu nositi kao rubac oko vrata kako bi mi pomogla da se iz glave spustim u srce.
 

14. dan

Čuda ljubavi, 4. dio

„Koliko samo želim mantrati s devocijskim osjećajima prema Tebi!“

„Tada se uključi u Moju nama-kirtanu!“

Kada hodate prema hramu Gopinathe tijekom ranog jutra, možete ga vidjeti i čuti: čovjeka koji je poznat i obožavan kao ludi Vasudeva. Nizak je, raščupane kose, nosi iznošenu odjeću i
štap sa zvonom na vrhu koje koristi kako bi održao ritam njemu poznatih pjesama: „He Madhava, Ohe Nila Madhava, He Govinda, He Gopala!”

Nalik je sufijskom fakiru – tko zna?

Dok hoda niz ulicu, svi se, čak i bikovi, s poštovanjem sklanjaju u stranu. Iako vidi, njegove su oči slijepe za svijet: „He Madhava, Ohe Nila Madhava...

Volim njegovu pjesmu. Nadahnjuje me da pronađem svoju pjesmu: mantranje Njegovih imena s ljubavlju.
 

15. dan

Trenuci nakon krađe

Prvi počeci ljubavi prema Krišni dolaze poput jesenje oluje. Ona prvo pritišće drveće na tlo velikom snagom, i zatim im kida sve lišće – suho i svježe.

Slično tome Sveta Imena obuzimaju osobu koja mantra i ulijevaju joj osjećaj duboke poniznosti otvarajući vrata njezina srca poput vjetra.

Gdje je On? Gdje je Božanski Par?
Sve se želje tada predaju Krišni.

Devocijski osjećaji osnaže i naposljetku otmu srce. Vrata srca ostaju širom otvorena, mičući se ponekad uz zvuk jecaja.

Bacam pogled na svoj oltar
Ondje se nalaze lopovi
Sri Sri Radha Rasabihari
Ondje je i Gospodin Caitanya, plače.
Čini se kao da se Njegove obilne suze
iz slike prelijevaju preko tkanine Hari name
dolje na pod prostorije.
Slatke suze – katkad u potocima.

Trenutak nakon krađe
Vrata kuće bila su širom otvorena,
Nedostajala je najvažnija imovina – srce
Njegov je vlasnik u suzama – on je najsretnija osoba.

16. dan

Dan odlaska Srila Prabhupade

Što reći? Što misliti? Što učiniti? Gdje si sada otišao?
1977. g. bio sam slomljen i još sam uvijek slomljen – bilo je to prije 32 godine – jedina je razlika to što sam naučio živjeti s boli.
Tada sam mislio da je sve izgubljeno, sada razmišljam o tome kako da se povežem s Tobom.
Radije ću stati ovdje – proturječni osjećaji nemaju smisla onima koji se nalaze izvan malog svijeta te osobe.
Ovo je fotografija Pisime - Srila Prabhupadine sestre ispred vyasasana njezina voljenog brata, s tijelom Srila Prabhupade koje je svečano postavljeno na sjedište.
(Vrindavana, hram Krišna Balarama, 15. studenog, 1977.)
Kako duboki osjećaji!?

16. i 17. dan

U spomen na Srila Prabhupadu

Uvod

Imam bolest koja se na njemačkom zove Kann alleine (´Mogu sam´). Počela je kada sam imao pet godina. Djed mi je jednom rekao:

„Kada god bismo išli u šetnju, ti bi izvukao svoju malu ruku iz moje tog časa kada bi se dvorišna vrata zatvorila za nama. Čak i kada bih te nastojao čvrsto držati, ti bi se pokušavao istrgnuti i vikao Kann alleine dok se nisi oslobodio i trčao uokolo. Tek kada bi se pojavio pas, ti bi dotrčao natrag i vratio svoju ruku u moju. Uvijek si upadao u nevolje s psima.“

Iako ovakav stav može imati svoje prednosti u materijalnome svijetu, u duhovnome svijetu to može biti opasno. Riječima koje slijede pokušao sam iskazati vlastite spoznaje o potrebi da budemo u blizini Srila Prabhupade.

Zapravo sam razvio malu tehniku koja se temelji na toj spoznaji: sjedenje u blizini moga duhovnog učitelja u umu tijekom mantranja.
U mojoj meditaciji obojica sjedimo uz lotosolika stopala Panca Tattve i Sri Sri Radhe Gopinathe, s Njihovim ljupkim pratiocima.
Ova meditacija postala je ´vjetar u moja jedra´, dala mi je ´krila da mogu letjeti´, ispunila me ukusom.

U čast Srila Prabhupade

Nakon što sam cijeli dan mantrao Sveto Ime, ubrzo osjećam kako je moj odnos s Krišnom stavljen pod povećalo, kako se testira i naposljetku razotkriva. Maštanju je došao kraj – pred očima mi je gola istina!

Da, volio bih biti opijen ljubavlju prema Krišni i, da, volio bih biti čišćeg srca. Ali kada me svladaju umor, patnja, glad i nevolja, prisiljen sam sagledati činjenice: iznimno sam ograničen i beznačajan, jadna uvjetovana duša. Bespomoćan, ali ne i beznadan!

Da, postoji nada. Nada je milost moga uzvišenog duhovnog učitelja čijom snagom nemoguće postaje moguće! Sada čak i ja mogu imati ispunjavajući odnos sa Svetim Imenom – s Radhom i Krišnom. Srila Prabhupada sjedi u blizini Radharani i Gopinathe i, ako sam ja pored njega, također sam blizu Božanskog Para.

Gospodin objašnjava tu blizinu ovim riječima:

„Ja sam potpuno pod kontrolom Mojih bhakta i nemam nikakvu neovisnost. Prebivam samo u njihovim srcima. Čak su Mi i bhakte Mog bhakte veoma dragi, a što reći o Mom bhakti.“ (Srimad Bhagavatam, 9.4.63)

Ovako Krišna vidi duhovnog učitelja i učenika. Nektar!

Time što sam drag Srila Prabhupadi, koji je utemeljen u svjesnosti Krišne i na taj način živi u Krišni, čak i ja, beznačajni mrav, mogu imati pristup Gospodinu Krišna-candri. Ali ukoliko izbjegavam pružiti zadovoljstvo čistom bhakti, nisam li tada poput mrava koji pokušava skočiti na Mjesec?

U spisima nalazimo vrlo zanimljivu analogiju u kojoj se Gospodina uspoređuje sa suncem, gurua s jezerom, a učenika s cvijetom lotosa.

Kada se jezero povuče, sunce koje inače hrani lotos do punoga rasta, užarit će se i osušiti cvijet koji će s vremenom uvenuti, izgubivši boju i miris.

Isto će se dogoditi s učenikom koji pokušava zaobići gurua i neovisno o njemu pristupiti Krišni i Svetome Imenu. Kada se guru povuče, sunce Svetog Imena osušit će pokušaje učenika da pjeva Sveto Ime, a naposljetku i njegov život.

Ako ne zadovoljim Srila Prabhupadu, Gospodin ne može biti zadovoljan. Yasya prasadad...

Spuštam se pred stopala moga duhovnog učitelja. Njegovom milošću dostižemo milost Krišne; bez Njegove smo milosti izgubljeni.

Stoga tri puta dnevno – u zoru, u podne i navečer – meditiramo i pjevamo slave našega uzvišenog duhovnog učitelja i odajemo mu poštovanje.

Praktična spoznaja:

Svakoga dana započnem svoje mantranje s malom aratik ceremonijom tebi u čast, Srila Prabhupada. Dok pjevam anti-samsara molitve i kružim mirisnim štapićem, nudim svoju japu kao službu.

Svaki puta kada ne učinim ovu jednostavnu gestu prema svome učitelju, rezultat je gotovo uvijek isti – toga dana moja je japa suha. Sunce može biti na nebu no voda iz jezera milosti nije mi dostupna jer sam se ja povukao iz njega.

Hvala ti, Srila Prabhupada, što si ostao prisutan, čak i u odsutnosti.


18. dan

Dragulji mudrosti

„Pjevaš li ti Ime ili Ime pjeva tebe?“ Zbunjen podižem pogled koji je snažno uperen na Totu Gopinathu i vidim svoga neobičnog bengalskog prijatelja sannyasija koji živi u malome bhajan-kutiru (kolibi) u vrtu hrama Tote Gopinathe.

Satima se nisam pomaknuo – samo okrećem japa-malu. Potrebno mi je nešto vremena da dozovem misli i glas kako bih odgovorio: „Pa, pokušavam se usredotočiti i ostati s mantrom, i tako mantram...“ Sa sjajem u očima on me prekine. „Nitko ne može pjevati Sveto Ime sam. Ili će On sići i pokrenuti naš glas ili ćemo biti ostavljeni sa sjenom, abhasa. Bez Imena... Baš poput Krišne, i Ime je adhoksaja – izvan dosega uma i osjetila. Aprakrta – koji nije iz ovoga svijeta. Krišna se pojavljuje samo u srcu potpuno predane duše. U potpunosti ovisite o Krišni i On će doći. Umom nikada ne možemo zarobiti Krišnu, već samo predanim srcem. Previše mantraš umom, mantraj iz srca. Umanji utjecaj uma i povećaj utjecaj srca.“ Nasmiješio se, pogledao me i zatim rekao: „Što ja znam? – ja nemam iskustvo, ali Rupa Goswami kaže:

O Sveto Ime, kada se pojaviš na mome jeziku, ondje plešeš i ulaziš u moje srce. Dok nastavljaš plesati, moj um i sva moja osjetila postaju nepokretni. Oh, kakav se nektar nalazi u ova dva sloga; Kriš-na.“

Moj se prijatelj okrene oplakujući vlastitu nesreću, i zatim zaključuje: „Iz tog jednog suddha imena Krišna, Gospodin se ekspandira i zatim vidimo Njegov božanski oblik, božanske odlike i božanske zabave. Sve… Ne pokušavaj pjevati Sveto Ime – moli se za Ime i dopusti da Ime pjeva tebe...“ Moj prijatelj odlazi. Pogledam Totu Gopinathu koji mi se osmjehne kao da govori: „Što misliš o tome?“
Dirnut sam. Molim Ga da se pojavi u mome srcu i zatim ponovno počinjem pjevati Njegova imena...
 

19. dan

Sva slava čistačima ulica u Puriju

Mantram ispod jednog stabla u Puriju. Podne je. Odjednom mi priđe priprosti čistač ulica s metlom u ruci. Očima me ispituje u neverbalnoj komunikaciji: „Mogu li pomesti oko tebe, ili bi te to uznemirilo?“

Dajem mu znak: „Tik!“ (Dobro.)

Zatvaram oči kako bih se bolje usredotočio, ali bilo je nešto u njemu što me nagnalo da ga opet pogledam.

Dok ga zadivljeno gledam, opčinjen sam njegovim otmjenim pokretima. Kada je završio, potpuno me iznenadio. Na sjajnom aristokratskom engleskom obraća mi se riječima:

„Slojevi prašine prekrivaju naše srce. Toliko ih je puno da ih ne možemo odstraniti sami. To može učiniti samo Sveto Ime i služenje čistog duhovnog učitelja (suddha gurua).

Nasmiješi se, pogleda u svoju metlu i u trenu nestane.
 

20. dan

Cipele koje govore

Volim ujutro mantrati u hramu Tote Gopinathe. No danas se ispred ulaza nalazi puno redova cipela, što je pokazatelj da se ondje odvija program.

Odlazim prema vrtu.

Netom prije nego su se vrata vrta otvorila, okrećem se kako bih još jednom pogledao cipele. To ne može biti istina. Sve su savršeno poslagane, jedan par pored drugoga u urednim linijama. Ovi hodočasnici sigurno nisu Indijci, koji cipele prema tradiciji smatraju prljavima. Skidaju ih tako da ih trzajem stopala bacaju u mračan ugao.

Tko je onda unutra? Bhakte ISKCON-a?
Bhakte iz Chowpattyja?

Sigurno ni jedni, ni drugi. I oni, iz nekog drugog razloga, od cipela naprave neuredne hrpe.
Dok ulazim u vrt, prisjećam se stare priče iz Zen tradicije:
Učenik napušta svoju špilju i dolazi učitelju: „Napokon sam dostigao prosvjetljenje!“
Učitelj odvede učenika pred vrata svoje sobe i pokaže mu njegove cipele. Jedna leži preko druge, kao da su se upravo sudarile. U kutu se nalaze učiteljeve cipele u savršenom redu.
„Vrati se u svoju špilju i nastavi meditirati.“

Srila Prabhupada je u vezi s time znao reći: „Prvo postanite svjesni, a zatim svjesni Krišne!“

Tko je ova skupina hodočasnika čije cipele šalju tako neobičnu poruku reda? Sigurno su na dobrom putu!

P.S. Kasnije sam doznao da je moj brat po Bogu Matsyavatara Prabhu iz Italije u hram doveo skupinu od pedeset bhakta sa svoga sveučilišta.
U Bhaktivedanta školi dobili su lijepu obuku iz duhovne psihologije. To je skupina nadarenih, razboritih i visoko duhovnih osoba.

 21. dan

Gopinathin stari pujari

Mahaprabhu das ne može vam promaknuti.

Kada god uđete u hram Gopinathe, proći ćete pored njega.

On ili leži na kamenoj klupi, ili sjedi pogleda čvrsto uperena u pod ispred sebe…

Vrlo je star – i čini se kao da nekoga čeka: vlastitu smrt.

Ponekad se, kao što je to učinio jučer, polako kreće kroz hram. S velikim naporom pokreće noge, koje su iznimno natečene od elefantijaze. Nosi posudu za jelo punu prasadama s oltara Madan-Mohana, a zatim se vraća na svoje mjesto iščekivanja na kamenoj klupi.

Obično ga pozdravim pri ulasku ili izlasku, a katkada se poklonim: on je pujari Gopinathe, koji Ga služi već pedeset godina. Kada pogledam u njegove oči vidim strah – strah od posjetitelja koji će Ga odnijeti i nikada Ga neće vratiti. Njegov je pogled postao toliko umoran i tegoban, da se doima kako više ništa ne opaža. Čini mi se kao da mu pogled seže samo do njegove posude za jelo – iza koje za njega svijet ne postoji.

No jutros sam uvidio da sam u krivu.

Kada nikoga drugog nije bilo u hramu, naslonio se na vrata oltara i stajao ondje dugo vremena. Imao je intimnu razmjenu s Gopinathom. Tada se okrenuo i pogledao ravno u moje oči. Bio sam potresen.

U oba njegova oka nalazio se Gopinatha! U trenutku sam ga mogao vidjeti kao živahnog svećenika koji se spušta na koljena pred Gospodina i premazuje Njegovo lice sandalovinom.

Vidio sam ga kako trči na oltar s prekrasnom tkaninom kako bi obukao Gospodina, kako donosi hranu, kruži aratik svjetiljkama… U drugom prizoru vidio sam ga kako tjera majmune koji jedu s Gopinathina tanjura, vičući i smijući se istovremeno.

U njegovim očima divlje su plesali prizori njegove službe za Gospodina.

(Ne znam mogu li ovo napisati… tko će mi vjerovati)

Dok me držao u svome pogledu, oči su mu se počele puniti suzama, što mu je dalo nježan izgled. Njegov izraz i crte lica izmijenili su se. Starac uplašenih očiju je nestao. Na njegovu mjestu primijetio sam mladića, možda je to bio nagovještaj njegova budućeg života u duhovnome svijetu. Život služenja uvijek se nastavlja. Jednom kada rijeka krene teći ne staje dok ne stigne do mora.

Snažna spoznaja obuzela me kada sam vidio promjenu u očima starog pujarija. Gopinatha se uvijek brine za Svoje sluge: u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nijedan njegov sluga ne treba biti opterećen brigama.

Spoznavši brigu punu zahvalnosti koju Krišna pruža svojim bhaktama, Akrura se molio:

„Kako bilo koja inteligentna osoba može uzeti utočište u bilo čemu osim u Tebi? Dobro je znano da si Ti na poseban način naklonjen Svojim bhaktama. Držiš riječ da ćeš uvijek štititi čak i najmanjeg od Svojih slugu. I vječno si zahvalan za svaku službu koja se za Tebe učini – čak i onu beznačajnu. Ti ispunjavaš sve želje iskrenih duša koje Te služe – čak i do te mjere da im daješ Sebe. Ipak, usprkos svim ovim odlikama, Tvoja slatkoća i obilje nikada se ne umanjuju niti uvećavaju.“

Neka vas ove riječi ohrabre – ne oklijevajte kako biste se u potpunosti predali tako milostivom Gospodinu.

P.S. Dok sam ovo pisao, Balarama dasa, sadašnji glavni svećenik Gopinathe, došao je na svome biciklu kako bi donio prasadam s Gopinathina tanjura ovom beznačajnom slugi. Kada sam ga upitao tko ga je nagnao da to učini, jednostavno je odgovorio: „Gopinatha!“

Posjeta kralju Purija

Još jučer bio sam poput prosjaka koji se kretao gore – dolje po istome putu prema Toti Gopinathi, prosjaka koji je morao skočiti u stranu kako bi izbjegao da ga pregaze motorna riksa i podivljali bik koji čuva svoje mjesto na hrpi odbačenih tanjura od lišća.

A sada se vozim u kraljevoj limuzini na glavnoj cesti, gdje je vožnja dopuštena samo kraljevim automobilima i vozilima visokih političara. Kako to simbolično ocrtava naš promjenjiv položaj u ovome svijetu. Danas kralj – sutra prosjak. Poruka: nemojte se vezati ni za jedan položaj.

Susret je bio prekrasan. Gajapati Maharaja – potomak drevne linije moćnih i iznimno predanih kraljeva Kalinge (Orissa) i njegova krasna i iznimno obrazovana supruga, kao i njihova mlada kći princeza, bili su najljubazniji domaćini koje mogu zamisliti.

Pričali smo do kasnih noćnih sati, kada je Mjesec s visoka sišao i pridružio se raskošnoj gozbi Jagannathina prasadama – svi smo sjedili na drvenome podu kako bismo na ispravan način odali poštovanje Gospodinovoj milosti. Pričali smo o zajedničkim potragama, preprekama na putu, mogućoj opasnosti da se Jagannathin hram uruši pod utjecajem vremena, vjetra i modernih promjena. Pričali smo o organiziranju Ratha Yatre po cijelome svijetu na isti dan… vidjeli tek dovršene diorame Nile Madhave, novoizgrađeno naselje za bhakte u blizini dvorca i tako dalje.

Također smo izmijenili prekrasne darove umotane u tkaninu i uzajamnu naklonost. I razgovarali smo o našoj strasti prema duhovnom obrazovanju. Kralj, koji je pomogao utemeljiti dva duhovna sveučilišta, bio je oduševljen kada sam mu govorio o svojim idejama vezanima za Vedic Way. Spomenuo je tri principa važna za duhovno sveučilište, koja mi se čine iznimno dubokima i zanimljivima:

1. Duhovno obrazovanje ne trebaju primiti samo monasi koji su odvojenici. Ono bi trebalo biti izloženo na način da ne obeshrabri osobe koje su dio ovoga svijeta i da im donese dobrobit.

2. Duhovno obrazovanje trebalo bi naglasiti univerzalne principe – ne specifična religijska učenja – kako bi se svi mogli osjećati uključenima i uzdignutima.

3. Duhovno obrazovanje treba biti usmjereno na preobrazbu srca i njome mjereno. Treba obuhvaćati preobrazbu, uzdizanje i unutarnje pročišćenje – a ne biti samo još jedno beživotno prenošenje informacija.

Kada nas je kraljev auto dovezao kući, bili smo poletna duha i zahvalni na noći koja je bila iza nas. Madhva Muni i Kisori komentirali su: „Kako predivni duhovni i otmjeni ljudi koji preuzimaju odgovornost za pomaganje drugima. Ovaj je kralj uistinu poput onoga o kojemu čitamo u spisima: predstavnik Gospodina Jagannathe.“

Namjeravamo ostati u kontaktu.

[1] Priča o Atri Muniju ispripovijedana je u Srimad Bhagavatamu 4.1.15-33.
 

Meditacije
Inspirativni tekstovi
Pjesme
Poučne priče
Pjevanje Svetih Imena
Dnevnici Sacinandane Swamija
Nektarske molitve
All content copyright (c) by SacinandanaSwami.com
Follow Sacinandana Swami on Follow Sacinandana Swami on Facebook Follow Sacinandana Swami on Twitter