Čarolija proljeća (Travanj, 2012.)

Danas sam uzeo djevojčicu za ruku i pokazao joj jedno stablo. „Pogledaj“, rekao sam. „Krišna je ondje. Vidiš li procvjetalu krošnju i sitno zeleno lišće koje raste? Krišna kaže u Giti: ‘Ja sam rascvjetalo proljeće.’ To je Krišna, koji stvara čuda u prirodi i upravo ta čuda slave Krišnu.“

„Razumiješ li?“

Djevojčica je kimnula glavom i potrčala da kaže majci: „Majko, majko, vidjela sam Krišnu!“

Proljeće je za mene čarobno vrijeme. Danas sam šetao šumom i ugledao usamljeno stablo trešnje kako cvate među stablima cedra. Izgledalo je poput nadarenog svirača flaute, koji svira među devama koje nemaju ni trunke razumijevanja. Bilo je to jedino sasvim procvalo stablo među tamnim stablima koja nisu pokazala nimalo sličnosti u razmišljanju. Ali stablo je imalo publiku. Ta publika bio je naš dragi Gospodin. Bhakti je nalik proljeću. Moć Gospodina ono je što ulazi u osobu kako bi Gospodinu pružilo zadovoljstvo.

Kada sam napustio šumu, osjećao sam se oplemenjen lekcijom toga usamljenog stabla trešnje u punom cvatu. Neka i ja otvorim svoje srce za milost moga Gospodina, čak i ako cijeli svijet ostane u tišini.