"Ponekad se svakome od nas sve
doima isprazno, osim žudnje naše duše
za pronalaskom vlastita istinskog puta."
SacinandanaSwami.net
Online Shop

Dnevnici Sacinandane Swamija

Moje putovanje u Indiju 2011. - Moji uzvišeni vrindavanski gurui i njihova učenja

19. studeni

Dobro je znano kako bi iskreni duhovni tragalac trebao prihvatiti učenja od kvalificirana gurua. Kada vidi da su učenik ili učenica u pravilnu raspoloženju, guru ih inicira u duhovnu znanost. Na taj način on postaje njihov diksa guru (inicirajući duhovni učitelj).

Kako učenik prolazi kroz život, prirodno je da se pojave mnoga praktična i filozofska pitanja – dok diksa guru putuje kroz daleke zemlje. Kako bi dobio odgovore tradicija nalaže učeniku da se obrati guruima koji daju upute (siksa gurui) ili najvišem siksa guruu, Gospodinu, Paramatmi u srcu. Ti siksa gurui nadograđuju učenja koja smo primili od diksa gurua, potvrđujući njegova učenja. Tako se u životu izgrađuju snažni temelji koji se oslanjaju na duboko razumijevanje i spoznaju duhovne istine.

Siksa gurui, oni koji daju upute, mogu biti ljudi, ali i životinje, Majka Priroda, pa čak i životne situacije! Zapravo iskreni praktikant otkrit će kako je sve obasjano različitim pojašnjenjima i primjerima iz učenja njegovog diksa gurua, pod uvjetom da se učenik sjeća svoga učitelja i iskreno mu se obraća za odgovore.

To je misterij guru-tattve koji je razotkrio i uredio sam Gospodin te je stoga nerazličit od Njega.

U sljedećim ću navodima pokušati podijeliti s vama ono što sam naučio ove godine u Vrindavani od mnogih uzvišenih gurua koje često sretnem iznenada ispod stabala i u dolinama ove Svete Zemlje. Čitat ćete o neusporedivo nadahnjujućim guruima – neka vam pomognu da napredujete na vašem individualnom duhovnom putovanju.

Vrindavanski gurui – Pukotina u zidu

Nekoliko dana boravim u kompleksu Radha Vasundara kako bih se odmorio i povratio izgubljeno zdravlje. Kompleks je turističko utočište namijenjeno Indijcima srednje klase s mnogim lijepo uređenim vrtovima i travnjacima. Pogodnosti uključuju struju koja se plaća po danu, rashladni uređaj, satelitsku televiziju u svim sobama, teren za golf i druge moderne pogodnosti. Uokolo prolaze kola za golf koja napajaju zujeće baterije. To je umjetan svijet unutar izvornog i jednostavnog ozračja ruralne Vrindavane – gotovo poput malog svijeta Disneyja bez Mickeyja Mousea. Neobično!

Potrebna je vojska slugu koja bi održala ovaj umjetno stvoreni svijet: osoblje za čišćenje, vrtlari, računovođe, naoružani čuvari, muškarci i žene cvjećari, plaćeni pujari (svećenik) pa čak i glazbena mašina za aratik s električnim bubnjevima i gongovima. Osoba se može osjećati zarobljeno unutar zlatnog kaveza, isključena iz slobodnog zanosnog svijeta Vraje.

Danas sam išao u japa šetnju unutar kompleksa; koraci su mi podrhtavali dok sam hodao uz visoke zidove. Odjednom me pogodio bljesak svjetlosti koja je prošla kroz pukotinu u širokom zidu od cigle. Kroz otvor sam vidio veličanstveni krajolik Vraje: njezina stabla, polja, krave i valove slatkoće. Osjećao sam se poput zatvorenika koji gleda u slobodu kroz zatvorske rešetke.

„Koliko čeznem za time da budem stanovnik te zemlje ljubavi.“ – čuo sam se kako mrmljam.

No popodne, kada sam sreo starog vrtlara, moji su se suzdržljivi osjećaji promijenili. Starac je bio u velikome zanosu dok je s ljubavlju zalijevao drvo campaka. Pitao sam se koja je njegova tajna. Neočekivano mi je odgovorio.

„Nalazimo se izravno u krilu Giriraje – najboljeg Harijevog sluge“, objasnio je. „Giriraja je ovdje, ondje i posvuda. Ranije je bio golema planina, no uvukao se u zemlju. Ispod tvoje kuće nalazi se njegov podzemni produžetak – njegovo skriveno krilo.“

Zatim je, podižući ruke, stari vrtlar uzviknuo: „Giriraja Maharaja ki jaya!“

Njegove su riječi bile moćne i izgovorene kroz spoznaju. Vratio me na razinu višeg razumijevanja: Krišna se nalazi posvuda! Osobito u Vrindavani.

Osjetio sam kako se zid mojih predodžbi otvara – još je jedan zid napukao. Kako sam mogao zaboraviti?

Ne postoji ništa osim Radhe i Krišne u svakom atomu ovoga svijeta. Kada razvijemo to razumijevanje, neće biti mjesta žaljenju. Nadići ćemo dobro i loše, sreću i nesreću. Ostat ćemo netaknuti poput lotosova lišća koje može dodirnuti vodu, ali se nikada ne smoči.

Jednostavne riječi vrtlara Vraja-vasija bile su poput eksplozije koja je probila kroz slojeve iluzije i na trenutak razbila moju prekrivenu svjesnost. Vrtlar i pukotina u zidu moja su dva gurua iz Vraje. Dok ovo pišem tri ptice uzbudljivo cvrkuću sa grana drveta bambusa na mome balkonu. Potvrđeno!

21. studeni

Vrindavanski gurui – Crni pas

Jedva čekam da vam ispričam priču o još jednom od mojih uzvišenih siksa gurua iz Vraje: crnom psu.

Jednog jutra, dok sam u miru mantrao pored Lalita-kunde, čuo sam ga po prvi puta. Jaukao je nevjerojatnom snagom koja je slamala srce. Vapaj je dolazio s druge strane željeznih vrata sa stražnje strane asrama. U njegovim jaucima bilo je nešto vrlo snažno, gotovo ljudsko, što me nagnalo da odmah napustim svoju sobu kako bih vidio mogu li pomoći. No kada sam otvorio vrata i potražio ga, već je bio otišao.

Vratio se sljedećeg jutra, zavijajući još glasnije. Ovog sam ga puta pronašao. Bio je srednje veličine, glave okrenute iznad Radha-kunde u smjeru Lalita-kunde. Kako je samo jecao, cvilio, naricao. Bio je izvan sebe od tuge. Otopio je srca dvojice majmuna koji su inače usredotočeni samo na sebe. Oni su mu prišli pokušavajući ga utješiti milujući mu vrat i glavu, mrmljajući mu nekakvo ohrabrenje u uho: jedan u lijevo, a drugi u desno. Prizor je dirao ravno u dušu! Prisjetio sam se dijela Rumijeve pjesme:

„Poslušaj jecaje psa za vlasnikom.
To ih cviljenje veže.
Postoje psi puni ljubavi
čija imena nitko ne poznaje.
Dajte svoj život
kako biste postali jedan od njih.“

Žalosni vapaj ovoga psa bio je surov osjećaj koji iskazuje krajnju potrebu – potrebu koja nije mogla podnijeti daljnje odgađanje.

Kada je primijetio da ga gledam kroz otvore na stražnjim vratima, brzo se smirio vidno posramljen mojim nametanjem i otišao. Nije zabluda, vidio sam suzu u njegovome oku.

Prošlo je nekoliko dana – psa nigdje. Zatim sam ga ponovno susreo. Ovoga puta u hramu Radha Gopinathe, na kraju puta koji je okruživao Radha-kundu. Tiho je sjedio ispred Božanstava, dok su u njegovim očima primjetno sjajile one prekrasne suze. Ovoga puta nisam ga želio ometati i pokvariti njegov zanos.

Stojeći ispred hrama shvatio sam da je prvi puta, kada sam ga vidio s njegovim prijateljima majmunima, gledao preko dva jezera ravno prema hramu. Nije bilo sumnje u odredište njegova vapaja.

Ovaj pas jedan je od mojih gurua koji je potvrdio učenje Srila Prabhupade: jedina cijena svjesnosti Krišne tvoje su iskrene suze – suze prolivene zbog čežnje za kraljem i kraljicom šume Vrindavane, Sri Sri Radhom i Krišnom.


 

Meditacije
Inspirativni tekstovi
Pjesme
Poučne priče
Pjevanje Svetih Imena
Dnevnici Sacinandane Swamija
Nektarske molitve
All content copyright (c) by SacinandanaSwami.com
Follow Sacinandana Swami on Follow Sacinandana Swami on Facebook Follow Sacinandana Swami on Twitter