"Nema veće nesreće od vezanosti.
Nema veće sreće od odvojenosti."
SacinandanaSwami.net
Online Shop

Dnevnici Sacinandane Swamija

Moje putovanje u Indiju 2011. - Uvijek u Vrindavani

30. studeni

Krišnini bhakte razumiju da je sveta zemlja Njegovih božanskih zabava posve sposobna pružiti im zanosnu ljubav – ljubav koja je toliko rijetka da za njome čezne čak i Stvoritelj ovoga svijeta, a što reći o velikim svecima.

Živjeti u Vrindavani stoga je ispunjenje duhovnih čežnji. Za neke je to i posljednja stanica njihova duhovnog puta. S tom meditacijom jedan je bhakta zanosno veličao Vrindavanu:

„Danju i noću slavim Vrindavanu
Tko je u ovome svijetu može uistinu doseći?
Ispunjena je valovima zabava Sri Sri Radhe i Krišne.
Razmišljaj o Vrindavani s ljubavlju.
Valjaj se u njezinoj prašini.
Voli je gorljivo.

Zadovolji njezine pokretne i nepokretne stanovnike.
Svim srcem uzmi utočište Vrindavane,
Najboljeg od svih svetih mjesta.”
(Vrindavana-mahimamrita
, 1.2.4-5)

Danas imam veliki problem:

Za nekoliko sati otići ću iz Vrindavane kako bih se odvezao u Delhi odakle ću napustiti Indiju i krenuti na Zapad. Neki veliki bhakte to smatraju najvećom mogućom pogreškom. Kažu: „Vratio si se u Božje carstvo – postoji li ijedan razlog zašto bi ga morao napustiti?”
Riječi Narottame dase Thakure o napuštanju Vrindavane dočaravaju taj osjećaj: „Nekom neopisivom srećom došao sam u Vraju. Ali avaj – čarobnica maya me pronašla, vezala mi omču oko vrata i silom me odvukla iz Vrindavane. Ima li veće nesreće?“

Ima li pomoći za osobu poput mene?

Da, ima pomoći. I o tome ću ovdje pisati. Ovaj dnevnik neće biti zapisan tintom. Bit će zapisan suzama, suzama čežnje za Vrindavanom.

Veliki prethodni acarye (učitelji) rekli su: „Ako ne možete ostati u Vrindavani u fizičkom tijelu, prebivajte ondje u umu. To je jednako dobro.“

Kada je moj duhovni učitelj započeo ovaj pokret u New Yorku, jedna ga je Amerikanka upitala: „Swami, jesi li s nama?“ Vjerojatno je primijetila kako Srila Prabhupada nije prisutan samo u ovome svijetu, te ga je pomalo izazovno upitala je li posve prisutan ili je ipak malo odsutan umom.

Srila Prabhupada je odgovorio: „Ne, nisam u New Yorku. Uvijek živim u Vrindavani. Nikada je nisam napustio.“

Kako uvijek prebivati u Vrindavani dok vršimo različite aktivnosti, naizgled izvan Vraje, umijeće je koje trebamo naučiti. To je povezano s prebivanjem u vlastitom svetom prostoru – u dimenziji unutar srca gdje prebivaju Gospodin i duša. Od sutra pa nadalje bit ću u bolnici zbog hitne zdravstvene njege. No pokušat ću primijeniti učenja o tome kako uvijek prebivati u Vrindavani, i podijeliti ih s vama. Tako možemo uvijek prebivati u Vrindavani i, tko zna, možda ćemo se i susresti u meditaciji!

Prebivanje u umu – Koliko je ono stvarno?

14. prosinac

Dragi bhakte, dragi prijatelji i dragi čitatelji,

Prije nego započnete s čitanjem ovoga teksta, rado bih vas obavijestio da su ovi članci ´Uvijek u Vrindavani´ kratki odlomci iz moje buduće knjige Uvijek u Vrindavani. Knjiga će biti praktični vodič o tome kako posjetiti Vrindavanu i ostati u njoj kada ne možete ondje biti fizički. U njoj će biti predstavljene meditacije koje će čitatelju pomoći da u trenutku dodirne božansko ozračje Vraja-dhame u svome umu. Isto će tako sadržavati filozofska znanja i male uvide u Krišnine zabave. Svaki puta kada naiđete na vježbu u odlomcima koji slijede, ponizno vas molim da prvo pročitate upute, a zatim započnete s vježbom.

Iskreno se nadamo da će vam ovi odlomci omogućiti da otkrijete nevjerojatnu moć ove rijetko spominjane prakse u svjesnosti Krišne. Prebivanje u Vrindavani bilo fizički ili u umu jedan je od pet moćnih oblika predanog služenja koji mogu probuditi zanos predanosti čak i neznatnim dodirom s njome. Budući da trenutno radim na mnogim projektima nadam se da ću ovu knjigu predstaviti prije kraja sljedeće godine.

Ovo je odlomak za vas:

Prije nekoliko godina pogodila me bolest koja je prijetila mome životu. U početku sam iz svoga bolničkog kreveta gledao kako pada snijeg, a potom kako je stiglo proljeće i ukrasilo stabla ljupkim cvjetovima. Cijelo mi je vrijeme nedostajala moja seva (služba) – i to me činilo tužnim.

Nikada neću zaboraviti kako mi je toga dana posjetitelj ukazao na poseban odlomak iz knjige moga duhovnog učitelja. Tekst je opisivao bhaktu koji je, čuvši kako njegov Gospodin želi posjetiti Vrindavanu, izgradio za Njega put ukrašen cvijećem, sa svih strana okružen jezerima – u svome umu.

Srila Prabhupada je komentirao: „Za čistog bhaktu nema razlike između materijalne gradnje puta ili gradnje puta u umu, jer je Svevišnja Božanska Osoba Janardana bhava-grahi, što znači da cijeni osjećaje. Za Njega je put sačinjen od pravih dragulja jednak putu od dragulja sačinjenom u umu. Iako suptilan, um je također materija […] Bhakta može izabrati da Gospodina služi u gruboj ili suptilnoj materiji.” (Sri Caitanya-caritamrita Madhya, 1.161, smisao)

Ove su mi riječi pomogle da se vratim u svijet seve uz razumijevanje da sevu možeš vršiti jednako dobro i u umu kada nisi u stanju to činiti na fizičkoj razni. Moj problem bio je riješen: iako sam ostao vezan uz bolesnički krevet, počeo sam graditi hramove, govoriti pred zainteresiranom publikom i posjećivati Vrindavanu pjevajući i plešući u hramovima. Sada čak u umu ponekad organiziram i kirtan programe za 500.000 i više sudionika. Zašto ne?

Ovom vas knjigom želimo nadahnuti i dati vam smjernice kako da prebivate u Vrindavani u umu kada nemate mogućnost fizički otići onamo. Ipak, prije opisivanja same prakse čini se mudro ukloniti čestu sumnju:

„Kakvu istinsku dobrobit može iznjedriti puko razmišljanje o prebivanju u Vrindavani? Je li itko utažio svoju glad samim zamišljanjem kako jede? Utvaranje i maštanje nikada ne mogu zamijeniti stvarno iskustvo, ma koliko se lijepima oni mogu doimati nekim optimističnim sanjarima.“

Volio bih na ovu sumnju odgovoriti na sljedeći način: potpunu moć duhovne stvarnosti nikada ne možemo shvatiti našim ograničenim umovima. Jedan aspekt ove moći jest činjenica da bilo kakav dodir s tom stvarnošću – makar samo mišlju – jest istinski dodir. Ako mislite na Krišnu, dodirujete Ga u svome umu i u trenutku ćete osjetiti učinak. Molim vas, iskušajte to. Isto je primjenjivo na Njegovo prebivalište, Sri Vrindavana Dhamu. Razmišljanje o svetoj dhami vodi vas onamo u umu, a zatim se Krišna sam očituje.

Srila Prabhupada jednom je napisao nekolicini učenika: „Vrindavana je jedino transcendentalno mjesto unutar ovoga univerzuma gdje se svjesnost Krišne automatski razotkriva“ (Pismo Janardani i drugima, New York, 28. lipnja, 1967). Baš kao što se neizbježno smočite kada iziđete na pljusak, Krišna će se zasigurno razotkriti ostanete li u Vrindavani, čak i ako je posjetite samo u umu.

Koja je stvarna dobrobit razmišljanja o Vrindavani? Prvo, osoba će susresti Krišnu. Mnogi vam bhakte mogu ispričati vlastite dirljive priče o svome susretu s Krišnom u obliku Njegovih draguljima ukrašenih ruku – ruku kojima je za njih uređivao različite situacije. Često bhaktama kažem: „Ne pokušavajte odmah vidjeti Krišnino lice. Prvo otkrijte Njegove ruke kojima On uređuje događaje u vašem životu.“

Druga dobrobit jest u tome da razmišljanjem o Vrindavani napuštate izopačeno ozračje Kali-yuge i ulazite u božansko ozračje Vrindavane u kojemu je mnogo lakše mantrati, meditirati ili vršiti druge duhovne aktivnosti. Predivno je to što će vas ovo ozračje nositi kroz cijeli dan i štititi od materijalnih utjecaja.

Treća dobrobit jest ta da ćete biti ispunjeni s dvije energije Vrindavane koje lutaju svetom dhamom i imaju učinak na sve iskrene hodočasnike. To su taraka sakti koja vas oslobađa materijalnih utjecaja i paraka sakti koja vas snažno vuče Krišni ulijevajući vam u srce ljubav prema Njemu.

Tijekom Svojih zabava u ovome svijetu, Krišna je odlazio u različite dijelove univerzuma (i šire) pomoću Svojih ekspanzija, no On je uvijek ostajao u Vraji ne napuštajući je čak ni za širinu prsta.

Krišnina ljubav prema Njegovu zemaljskom igralištu toliko je snažna da je već kao dijete dopuzao u njegovo blato sačinjeno od izmiješane kravlje balege i urina. On i Njegov brat Balarama izgledali su poput zmija, crne i bijele koje, osmjehujući se, pužu po prašini.

Vježba:

Zamislimo kako Krišna i Balarama ulaze u raskošnu šumu ispunjenu omamljujućim mirisima različitih cvjetova s rascvjetalih stabala. Krišna gleda stabla pun čuđenja i zadovoljstva, a zatim se s ljubavlju obrati bratu: „Pogledaj, Balarama, ova se stabla saginju nudeći ti svoje cvjetove i plodove. I pogledaj ove pčele – zasigurno su veliki sveci, jer te posvuda prate, čak i u najzabačenije krajeve, pjevajući tvoje slave.“

Pčele odgovaraju na to ozračje puno zanosa pojačavajući svoje zujanje, a božanska braća i njihovi prijatelji odgovaraju radosno oponašajući njihov pjev. Krišna je često nadahnut izvaditi Svoju flautu iz pojasa i zasvirati u istome tonalitetu u kojemu zuje Njegove bhakte pčele.

Šuma Vrindavane potpuno je svjesna i stoga se uključuje u osobnu sevu ukrašavanja Krišne. Iako su Njega i Njegove prijatelje već u potpunosti ukrasile njihove majke, čim uđu u šumu, skidaju svoje ukrase od bisera i zlata. Više se vole međusobno ukrašavati voćem, zelenim lišćem, svježim izdancima manga, stručcima cvijeća i paunovim perima koja pronalaze posvuda u šumi. Na kraju se, kako bi dodali svježe boje, međusobno ocrtavaju lijepim ukrasima mekom zemljanom kredom.

Osoba može uživati u ovim opisima iz Bhagavad-Purane prisjećajući se da je sve živo i neživo u duhovnome svijetu u potpunosti svjesno i puno vječnog znanja i blaženstva. Ništa i nitko ondje nije prekriven dosadom i neznanjem koji su razvukli prekrivač nesvijesti preko svega u ovome svijetu. Pozorno slušajući, osoba već u umu započinje svoje prebivanje u Vrindavani.

U sljedećim poglavljima naučit ćemo kako vježbati prebivanje u Vrindavani. Započet ćemo s gledanjem očima razotkrivenih spisa. No dopustite da se prvo oslobodimo pogrešnoga shvaćanja da je Vrindavana koju možemo dodirnuti i pomirisati jedina stvarna. Možete li dodirnuti i pomirisati ljubav? Naravno da ne. No ona je ipak vrlo stvarna – kaže se da se oko nje svijet vrti.

Vrata u Vraju – Vodič za prebivanje u umu: Sruteksita put – Vidjeti ušima

21. prosinac

Kada govorimo o svetoj dhami, moramo shvatiti da zapravo postoje dvije dhame, a ne jedna. To su vidljiva i skrivena dhama. Od te dvije druga je učinkovitija u buđenju transcendentalnih osjećaja.

Baš kao što je nemoguće materijalnim očima vidjeti dušu i Boga, materijalnim osjetilima teško je prepoznati dhamu. Mnogo se toga putem izgubi.

Ipak, uvjetovana duša može opaziti dhamu. To se odvija na isti način na koji osoba može ´vidjeti´ udaljene predmete u umu kroz opise i oči drugih koji ih opažaju iz blizine. Isto tako dhamu možemo vidjeti očima spisa i velikih bhakta.

Danas sam iskusio ´gledanje pomoću slušanja´. Još se uvijek nalazim u Delhiju gdje sam primio jedan poziv iz Mayapura. Osoba s kojom sam razgovarao nalazila se u blizini Majke Gange i pomoću njezina opisa (ili pomoću njezinih očiju) ´vidio´ sam kako je Majka Ganga promijenila svoj tok i kako ogroman delfin skače u njezinim valovima.

Gledanje kroz slušanje od bhakta ili iz svetih spisa najbolji je način da vidimo ono što se ne može vidjeti ograničenim materijalnim očima. To je lijepo opisano u Srimad Bhagavatamu (3.9.11):

„O Gospodine moj,Tvoji bhakte mogu Te vidjeti ušima procesom vjerodostojnog slušanja, tako njihova srca postaju pročišćena i Ti tamo sjedaš. Toliko si milostiv prema Svoji bhaktama da se očituješ u posebnom vječnom obliku transcendencije na kojega uvijek misle.“

Srila Prabhupada daje komentar: „Put sruteksita jest put slušanja od vjerodostojnih bhakta, koji dobro poznaju vedsku mudrost i oslobođeni su svjetovnih osjećaja. Ovim vjerodostojnim procesom slušanja bhakta početnik se pročišćava od sve materijalne prljavštine i tako postaje privržen jednom od mnogih Gospodinovih transcendentalnih oblika opisanih u Vedama. […] Gospodin sjedi na lotosolikom srcu bhakte u vječnu obliku koji čisti bhakta želi i tako se ne odvaja od bhakte, kao što je potvrđeno u prethodnome stihu. Međutim, Gospodin se ne otkriva nemarnom i nevjerodostojnom obožavatelju koji bi Ga iskoristio.“

Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura jednom je pokazao kako se dhamu ne može vidjeti materijalnim očima. S nekoliko je učenika otišao u jutarnju šetnju putem ispred svoga asrama u Mayapuru. Kao što je običaj u Indiji, nekoliko je seljaka čučalo s obje strane puta koristeći ga za svoj jutarnji toalet i miris ljudskog izmeta ispunjavao je zrak. Srila Bhaktisiddhantini učenici s gađenjem su napomenuli: „O, Gurudeva, oprosti, ovdje gadno smrdi. Pođimo drugim putem.“

No Srila Bhaktisiddhanta na drukčiji je način doživljavao svetu dhamu – on nije vidio ono što se vidjelo materijalnim očima, niti je mirisao što je netko mirisao materijalnim nosom. Radosno je odgovorio: „Zašto ne možete namirisati opijajući miris cvijeta campaka? Sveta dhama ne može se shvatiti materijalnim osjetilima.“

Baš poput ovih učenika prije 70 godina, mnogi od nas još nisu dovoljno uzdignuti kako bi opazili dhamu. Dok naša transcendentalna osjetila potpuno ne ožive, moramo opažati duhovnu stvarnost očima sadhua, gurua i spisa – baš kao što slijepa osoba može ´vidjeti´ svijet slušajući od onih dobra vida.

Čujmo opis transcendentalne šume Vrindavane Sukadeve Goswamija. Čujmo što on u zanosu pripovijeda i vidi svojim transcendentalnim očima. Na trenutak možemo u umu sjesti u transcendentalnu šumu njegova opisa i unijeti se u pripovijedanje. Budite u potpunosti prisutni u ovoj vježbi, možda će vam se Krišna pojaviti u umu.

Prije nego počnemo savjetovao bih vam kako treba čitati transcendentalnu literaturu na najučinkovitiji način vježbajući ´aktivno čitanje´. Aktivno čitanje znači slušanje s čežnjom, u nadi da će vam riječi razotkriti svoje transcendentalno značenje. Ne budite pasivni i isključena uma, budite u raspoloženju primanja. Slijedite riječi kao što tele slijedi svoju majku u nadi da će se moći napojiti na njezinu vimenu. Ove riječi u svojim utrobama nose svjetove – svjetove koji se mogu izroditi u vašoj svjesnosti!

Vježba aktivnog čitanja:

Hladni povjetarci s bistrih jezera hladili su šumu Vrindavane. Miris lotosovih cvjetova koji rastu u tim jezerima ispunio je zrak. Svi smjerovi bili su ispunjeni slatkim pjevom opijenih ptica i pčela koje su letjele u jatima između rascvjetalog drveća.

Poput plesača koji se sprema zakoračiti na pozornicu, Sri Krišna je ušao u šumu s ukrasom od paunova pera na glavi. Iza uha je stavio cvijet karnikaru u obliku trube. Povremeno je cvijet premještao na desno uho, potom opet na lijevo, pokazujući svoje radosno i razigrano raspoloženje. Žuta odjeća blistava poput munje u olujnom oblaku prekrivala je Njegov transcendentalni oblik. Nosio je pobjedonosni cvjetni vijenac u pet različitih boja koji Mu je sezao do koljena. Tlo je žudjelo za Njegovim dodirom koji je za sobom ostavljao otiske Svojih lotosolikih stopala, poput cakre i linije. Svirao je Svoju slavnu flautu i plesao uz očaravajuću melodiju koja je tekla iz Njegova srca punog ljubavi. Mnogi dječaci pastiri poskakivali su oko Njega nesposobni suzdržati veselje, i glasno su pjevali Njegove slave.

Gledanje očima spisa i sadhua moćna je metoda ulaska u Vrindavanu. Kada čujemo bhakte kako opisuju transcendentalnu vječnu Vrindavanu nećemo razmišljati o prašnjavoj zemlji Vrindavane, već ćemo ući u transcendentalnu dimenziju, koja zauvijek čeka one opremljene čežnjom i čistoćom.

Meditacije
Inspirativni tekstovi
Pjesme
Poučne priče
Pjevanje Svetih Imena
Dnevnici Sacinandane Swamija
Nektarske molitve
All content copyright (c) by SacinandanaSwami.com
Follow Sacinandana Swami on Follow Sacinandana Swami on Facebook Follow Sacinandana Swami on Twitter