Vrindavanski dnevnik 2012., 1. dio - Ispunjavanje praznine

Iznimno sam sretan ovdje.

Radharani je milostivo uredila da se nađem na mjestu kojemu sam se suptilno opirao – da bih otkrio da sam ovdje pronašao najmirniju okolinu i uvjete koje sam ikada imao u Vraji. Odsjeo sam u prekrasnoj ladanjskoj kući Sri Radhike i Rakesha. S moga oltara mogu u daljini vidjeti Giriraju – ne u cijelosti, već dva slikovita mjesta sa stablima koja su nalik dlakama nakostriješenim u ekstazi. No mogu ga snažno osjetiti dok tiho radi na mome srcu. Čini se kako uklanja svu bijedu – čak i onu fizičku – i podaruje mi najveće blaženstvo (o čemu ću više pisati u svome Dnevniku iz Vraje).

Na mome oltaru nalaze se Tulasi i Sri Sri Radha Kanayalala – svakoga dana u novoj odjeći koja oduzima dah. Postali su još ljepši otkad smo došli ovamo – ako je to uopće moguće. Ujutro čujem pjev paunova – dok mantram svoje krugove i tijekom dana posjećuju me brojne znatiželjne egzotične ptice. Ovdje se nalaze mnoga procvjetala stabla, kao što je campak, koja privlače mnoge rijetke ptice, ali i pčele. U ovom prekrasnom vrtnom ozračju čak se i nekolicina majmuna ponaša poput dama i gospode – kao da se nalaze na mjestu koje preobražava ćud. Ukratko: to je Gospodin uredio za mene – planirao sam odsjesti u Varsani – u puno strožim i nepredvidljivim uvjetima života no nekako sam ipak završio ovdje. Naučio sam jedno: najbolje je pustiti da nas pokreće Gospodin i da ne pokušavamo biti nezavisni pokretači.

Možete pomisliti da je sve idilično, lagano i da teče glatko. Na neki način i jest – ali samo izvanjski. Sada kada se napokon mogu usredotočiti na unutarnje putovanje – neizbježno primjećujem da moram dati najbolje od sebe u smislu odlučnosti i usredotočenosti.

„Ostavi iza sebe sve nevažno“ – govorim si svako jutro. „Došao si ovamo da dotakneš dublje predjele svoga srca – svoje izvorne duhovne želje. Nema više ometanja – i kada osjetiš prazninu, ne ispunjavaj je ´duhovnim pustolovinama´ kao što su različita putovanja, susretanje mnogo ljudi, postizanje uspjeha u različitim oblicima. Ne – sada želimo ići doista duboko – bez ikakvih horizontalnih ometanja.“

Ako osoba mantra cijeli dan - od 4 sata ujutro do 10 sati navečer - s malo čitanja u međuvremenu – morat će se suočiti s unutarnjim preprekama poput pospanosti (tamas) i nemira (rajas).

No ovdje u ozračju u kojemu prevladava slatkoća, a prisutnost Radhe i Krišne je opipljiva, osoba svladava prepreke brže nego igdje drugdje – Njihovom milošću, koja je kraljica među različitim Gospodinovim energijama i koja dopire i do onih najpalijih.