Prije nekoliko dana završio je Ljetni kamp u Srbiji. Imali smo Ratha-yatru, 12-satni kirtan, mnogo predavanja, seminara i velik broj bhakta s Balkana. Govorio sam o tome kako Sri Caitanya Mahaprabhu daje iznimno važna učenja kroz Svoje drage i povjerljive bhakte. Lila + učenja – vrlo privlačna kombinacija.
No, za mene osobno, ključan se trenutak dogodio jednog jutra tijekom darsana s Božanstvima kad sam doživio intiman trenutak sa Sri Sri Radhom Kunjabihari. Tijekom tjedna napala me gotovo nepodnošljiva bol u ramenu. Ponekad sam osjećao kao da mi koplje probija desni trapezni mišić (nema problema – nitko od toga ne umire!). Na kraju – morao sam odlučiti hoću li odustati od toga da održim jutarnje predavanje ili ću se moliti – okrenuo sam se Gospodinu: „Oprosti što Te ometam – ali, ili ćeš se pobrinuti za ovu bol u ramenu ili neću moći obavljati svoju službu.“ Na trenutak se učinilo da me Gospodin pogledao sa sjajem i usredotočeno, i činilo mi se da je odgovorio pitanjem: „Što ti želiš?“ Iskoristio sam priliku: „Molim Te, pomozi mi da obavim svoju službu.“
Samo 30 minuta kasnije u potpunosti sam prestao osjećati bol. Ono što je na mene ostavilo najveći dojam bila je Njegova ´sjajna prisutnost´ na oltaru (ne mogu to drukčije opisati) i to da je On tako brižan. Činilo se kao da me čekao… To me dirnulo gotovo do suza.
Sjetio sam se ovog citata:
´Kad bhakta sa svim srcem služi Krišnu, oblači Ga u lijepu odjeću i nudi Mu cvijet, Krišna se osmjehuje. Ako možete postići da vam Krišna podari samo jedan osmijeh, cilj vašeg života je ispunjen.´ (Predavanje Srila Prabhupade, 12. studenog, 1974.)
Sacinandana Swami