Dnevnik iz Vrindavane 2014. - 2. dio

Posljednja riba

Danas sam vidio nešto što mi je odmah privuklo pozornost. Nekoliko je Vrajavasija okružilo jezerce ispunjeno zlatnim ribicama. Njihov je vođa stajao u vodi i lovio ribe. Mežom je ribu za ribom premještao u vjedro. Drugi su Vrajavasiji pljeskali kao da gledaju dvoboj u hrvanju i navijaju za pobjednika. Tada je vođa naredio da vjedro odvezu motociklom na Radhakund kako bi sve te ribe ostatak života mogle provesti u tom najsvetijem jezeru. Njegova je ekipa navijača otišla s vjedrom i radosnim povicima ´Jay Sri Radhe´. Prizor je oslikavao četvoricu odraslih muškaraca na motociklu kako voze grbavim putem prema Radhakundu s vjedrom prepunim riba.

No jedna je riba ostala u jezercu… Kada su se muškarci vratili, ulovili su je i osigurali joj poseban prijevoz do Radhakunda... Nakon što su Vrajavasiji ponovno otišli, vidio sam malu crnu ribu koja se sakrila iza stare posude u vodi. Budući da su htjeli isprazniti vodu iz jezerca, ta bi riba ostala na suhom i izgorjela na užarenom suncu. Pokazao sam je vođi, nesiguran u ono što će on učiniti. To ipak nije bila zlatna ribica, već samo mala crna riba.

Vrajavasi se nasmiješio, ušao u jezerce i počeo loviti ribu koja je očajnički pokušavala pobjeći. Kad su se njegovi ljudi vratili, naredio je da i tu ribu odvezu u Radhakund…

Bilo tko na Zapadu ne bi obraćao pozornost na jednu beskorisnu malu crnu ribu. No ovdje je i njezin sićušan život važan. Kada sam ih pohvalio zbog njihovog suosjećanja, jedan od njih je rekao: „Član obitelji!", a svi su se drugi počeli smijati s odobrenjem.

Kasnije tog dana pročitao sam molitvu

„O dušo nalik ribi, zašto obitavaš u mreži maye zarobljena željom za posve beznačajnim zadovoljstvima? Sada se pokori Krišni i snagom bhakti slobodno se zabavljaj u oceanu Krsna-preme.“

Vidim da su ovdje na Radhakundu svi bhakte osuđeni na to da budu uhvaćeni u mrežu Radhine ljubavi – jedan za drugim – samo ako ostanu i ne ´pobjegnu´ milosti.

Što je ta ljubav?

To je nešto što se uglavnom ne može osjetiti u ovome svijetu. To je izričaj čiste duše, oslobođene ugroženog položaja u mnogobrojnim odnosima u ovome svijetu, koji se uglavnom temelje na različitim stupnjevima sebičnosti. Kada bismo nekoga mogli voljeti do razine potpunog zaborava vlastitih želja, postojećih društvenih normi i konvencija, pa čak i pravila religija – tada bismo vjerojatno dotaknuli rub sjenke ljubavi Radhe i Njezinih gopija. U suprotnome, mi to ne možemo razumjeti.

Apsolutna Istina Sri Krsna takvom se ljubavlju može kontrolirati, zbog nje se predaje i bespomoćno izjavljuje: „Pobijedio si – na to ne mogu dostatno uzvratiti!“