Dnevnik iz Vrindavane 2014. - 3. dio

Planina ljubavi

Ove sam godine proslavio povoljan dan Govardhana Puje u ayurvedskoj klinici u Delhiju. Giriraja je osobno došao iz Vraje s brahmanom Brajabasijem i Svojim bhaktama da bi prihvatio naše obožavanje. Terapije su toga dana morale biti odgođene dok se Giriraja nije odvezao natrag u Vraju.

Krišna je na umu imao barem tri vrste publike i tri različite lekcije kada je podigao brdo Govardhanu i držao Ga sedam dana i noći, baš poput kišobrana koji je pružao zaštitu od Indrinih razarajućih olujnih kiša:

1) Brajabasijima je želio pokazati da će ih zaštititi ako se predaju isključivo Njegovim uputama i da će sve biti dobro samo ako Njemu daju svoju ljubav. Nije im bio potreban nitko drugi, čak ni moćni polubogovi.

2) Indri je Krišna želio pokazati da je On Gospodar univerzuma, a ne Indra.

3) Svim Svojim bhaktama Krišna je želio zauvijek pokazati da je On, Krišna, njihovo krajnje utočište i da je dovoljno moćan da ih zaštiti od svih posljedica potpune predaje.

Sri Rupa Gosvami svim je predanim bhaktama podario blagoslov u kojemu priziva tu zaštitničku moć Gospodina: „Neka te lijeva Krišnina ruka, ruka Onoga čije su oči nalik laticama lotosa, uvijek štiti. Lijevom je rukom podigao brdo Govardhanu poput igračke.“ (Bhakti-rasamrita-sindhu 2.1.62)

I mi smo u svojim životima mogli iskusiti Girirajevo utočište.
Od svoje mladosti dolazim svake godine da bih uzeo utočište Njegovih dolina.

Prošle nam je godine Giriraja dao veliki dio zemlje pored Sebe, a ove je godine ušao u umove članova komisije za razvoj zemljišta u Mathuri i nadahnuo ih da nam daju dozvolu za gradnju centra za retreate. Namjera nam je započeti s gradnjom sljedeće godine kako bismo ondje pružili utočište mnogim bhaktama.

Giriraja Maharaja ki jaya!