"Kako ćete postati leptir?
Morate toliko snažno željeti letjeti,
da odustanete od identiteta gusjenice."
SacinandanaSwami.net
Online Shop

Dnevnici Sacinandane Swamija

Dnevnik iz Vrindavane 2014. - 6. dio

Krišna nikada ne napušta Vrindavanu

Kada živimo u Vrindavani, sve nas uvijek podsjeća na Krišnu. Ondje Ga obožavaju u brojnim hramovima, bhakte Ga slave pjesmom i pričama (katha), sadhui i sveci opisuju Ga s ljubavlju... No pojavljuje li se On ikada osobno i na taj način postaje vidljiv očima onih koji Ga tako gorljivo obožavaju? Ostaje li nevidljiv onima koji Ga obožavaju – ili s njima uspostavlja opipljivi odnos? Mogu li Ga čuti vlastitim ušima, dodirivati rukama, jesti hranu koju im On ponudi ili čak osjetiti Njegov miris? Ova pitanja već jako dugo zaokupljaju moju pozornost, jer želim obožavati Boga s kojime mogu doživjeti neko “iskustvo” – umorivši se od nebrojenih religijskih koncepata i umnih izmišljotina.

U ovom izdanju Dnevnika iz Vrindavane želim pisati o tome kako se Krišna osobno pojavio jednom od Svojih bhakta prije nekih 5 godina u selu Aniyor. Za ovu sam nevjerojatnu zabavu čuo od Krishne Murarija Goswamija, a on ju je čuo od svojih rođaka koji još uvijek žive u tome malom selu podno brda Govardhane. Oni su razgovarali s osobom kojoj se Krišna osobno pojavio!

Prije pet godina taj je predio zahvatilo strašno monsunsko nevrijeme. Voda se slijevala iz neba kao da je došao kraj svijeta. Ubrzo su se mali puteljci pretvorili u vodene bujice, što je uzrokovalo veliku nevolju i ljudima i životinjama. Posebno su stradale krave koje slobodno lutaju uokolo. Ubrzo su počele tumarati selom, očajnički tražeći zaklon od razarajuće kiše.

Jedan sadhu kojega seljani zovu Baba vrlo je snažno doživio vidljivu patnju krava i odlučio je prekinuti vlastiti bhajan (duhovnu praksu) kako bi pomogao kravama. Baba je pomislio: Prije pet tisuća godina Krišna je pomogao kravama u još težoj situaciji tako što je podigao brdo Giriraju i držao Ga poput ogromnog kišobrana... Trebalo je nešto smjesta učiniti jer su se krave našle u sličnoj situaciji kao tada.

Baba je radio dva dana i noći tražeći pomoć od svakoga tko je mogao priskočiti, i na kraju je izgradio skromno sklonište od kiše dovoljno veliko da primi krave iz Aniyora. Okupio ih je ispod krova svoje privremene “gosale” (utočišta za krave). Iscrpljen je otišao spavati zajedno s kravama. No ubrzo se probudio i više nije mogao zaspati – od gladi. Toliko je naporno radio da u 48 sati nije pronašao vrijeme da nešto pojede.

Oko ponoći je ugledao malog dječaka kako ulazi u sklonište za krave. Nosio je posudu s laddhuima i milo ih ponudio Babi: “Izvoli, pojedi ove laddhue – sigurno si gladan. Ujutro ću doći po svoju posudu. A može ti i ovo zatrebati.” S tim je riječima Babi pružio štap za čuvanje krava i u trenu nestao. Sve se dogodilo u mraku i vrlo brzo.

Sljedećeg je jutra u selu nastao veliki metež. Svećenici u hramu na vrhu brda Giriraje naredili su da se pretraži cijelo selo. Te je noći lopov ušao u hram i ukrao srebrnu posudu i štap za čuvanje krava od Nathajija (ime lokalnog Božanstva Krišne). Kada je Baba za to čuo, odmah je otišao do skloništa kako bi na danjem svjetlu promotrio posudu i štap. Nije bilo sumnje – točno su odgovarali opisu koji su dali svećenici. Je li moguće da se Gospodin osobno pojavio pred Babom, nahranio ga laddhuima i dao mu štap za čuvanje krava samo kako bi mu uzvratio na sevi koju je napravio da bi zaštitio krave?

Baba je odlučio otkloniti sumnje, ali nije želio postati poznat kao netko tko je povlašten od strane Gospodina. Tako je posjetio glavnog svećenika sa srebrnom posudom i zlatnim štapom u ruci i rekao mu da ga je večer prije posjetio jedan dječak i ostavio mu te predmete, rekavši da će se kasnije vratiti po njih.

Kada je svećenik pregledao posudu i štap, odmah je prepoznao da pripadaju Sri Nathajiju i zahvalio je Babi jer je vratio izgubljene Gospodinove predmete.

Baba se zasigurno nasmiješio u zanosu misleći: “Kad bi samo znao da je lopov Onaj kojeg obožavaš na oltaru!”

Kasnije je Baba ovu priču prepričao jednom rođaku od Krishne Murarija Goswamija, i tako sam i ja saznao za nju.

Vrindavana je prepuna sličnih priča. Priča u kojima Krišna dodiruje ljudsku dimenziju, baš kao kada je sišao s oltara kako bi se s dječacima iz sela igrao sa špekulama...

Bilo gdje drugdje bili bismo skloni takve priče smatrati izmišljotinama, ali ovdje u Vrindavani gdje se čini da Krišna stoji upravo iza ugla, ono nadnaravno postaje posve prirodno – dio života. Razlog nam daju sveti spisi:

krishno ´nyo yadu-sambhuto
yah purnah so ´sty atah parah
vrindavanam parityajya
sa kvacin naiva gacchati

“Krišna poznat kao Yadu-kumara je Vasudeva Krišna. On se razlikuje od Krišne koji je sin Nande Maharaje. Yadu-kumara Krišna manifestira Svoje zabave u gradovima Mathuri i Dvaraki, ali Krišna sin Nande Maharaje baš nikada ne napušta Vrindavanu.” (CC Antya 1.67)

Srila Rupa Goswami je o Krišni napisao sljedeće:

O Gospodine koji se pojavljuješ u srcima Svojih bhakta. Postao si duboko zabrinut kada si vidio Svoje bhakte i krave u nevolji koju su izazvali zastrašujući kišni oblaci koje je poslao Indra. Tako si Svojom lijevom lotosolikom rukom podigao brdo Govardhanu. O Gospodine koji si zaštitio Vraju, o lotosooki Gospodine, molim Te, molim Te, zaštiti me na isti način.”
(Sri Mukunda-muktavali 4)
 

Meditacije
Inspirativni tekstovi
Pjesme
Poučne priče
Pjevanje Svetih Imena
Dnevnici Sacinandane Swamija
Nektarske molitve
All content copyright (c) by SacinandanaSwami.com
Follow Sacinandana Swami on Follow Sacinandana Swami on Facebook Follow Sacinandana Swami on Twitter